Pirot je 1980. godine bio dom jednog od najmodernijih računara na svetu – IBM 4331 iz serije 370, koji je u SAD objavljen tek godinu dana ranije. Taj računar bio je srce GRADSKOG RAČUNSKOG CENTRA „PIRC“, koji je formiran uz podršku lokalnih giganata poput Tigra, Prvog maja, IVK-a i Progresa.
PIRC je tih godina bio inovativno čudo – obrađivao je podatke za preduzeća poput Poleta, Pekarskog preduzeća, Medicinskog centra, Katastra i Poreskog, ali i za same osnivače.
Moj ćale je radio u Računskom centru „Prvog maja“ mislim kao deo poslednje generacije, gde su podaci obrađivani u dve smene. Diskete su svakodnevno nosili u PIRC na dalju obradu, a tamo su se obrađivali podaci za sve službe i celokupno poslovanje fabrike.
U to vreme, digitalizacija na ovakvom nivou bila je prava revolucija.
Nažalost, kako su velike firme poput Tigra i Prvog maja 1988. počele da nabavljaju sopstvene računare (Honeywell, IBM S/3) i zapošljavaju svoje programere i operatere, potreba za uslugama PIRC-a je nestala.
„Svaka vaška obaška“ – svako preduzeće je počelo samostalno da obrađuje svoje podatke, što je dovelo do postepenog raspada ovog centra.
Interesantno je da je u Gimnaziji profesor Savić učio đake programiranju na Apple računarima, dok je susedni Niš u isto vreme proizvodio „Honeywell“ računare u okviru Elektronske industrije.
Pirot je tada bio deo tehnološkog talasa koji je menjao način poslovanja, ali i svakodnevni život.
PIRC je opstao desetak godina, ostavivši neizbrisiv trag.
Raspao se jer je svaka firma nabavljala računare za svoje potrebe, zaposlivši programere, operatere i sve podatke sama obradjivala tako da usluge PIRC-a nisu više bile potrebne.
Pozdrav od Piroćanca u Novom Sadu!
Fotke od Đorđa Petrovića